ORIS: U jednom svom eseju arhitekt i kritičar Miha Dešman govori o stalnoj tendenciji prema traženju nacionalnog identiteta u modernoj slovenskoj arhitekturi. Ta se tendencija, paradoksalno, zaustavlja ostvarenim identitetom na nivou države. Otad se slovenska arhitektura jače okrenula svijetu. Mladi se arhitekti više ne vezuju za “očeve”, suvremene tendencije su mnogo prisutnije. Vi također pripadate toj mlađoj generaciji.

Korpnik: Ja sam također bio pod utjecajem naše, ljubljanske škole. Tada smo se jako bavili lokalnom arhitekturom, kontekstom. Ali, mislim da su to bile teme postmoderne koje su bile prisutne u cijelom svijetu. Odlučio sam ostati u Celju, ovdje radim, pa je time za mene kontekst okruženja dostatan. Svojom estetikom želim razgovarati sa svijetom i s njim se uspoređivati. Ne osjećam potrebu svojom arhitekturom izgrađivati nacionalni identitet. Slovenac sam, slovenski arhitekt, djelujem na ovom prostoru, ali ipak želim da moja arhitektura bude globalna.